ludus

DODELA NAGRADE „DOBRIČIN PRSTEN“
Petru BaniĆeviĆu

OBRAZLOŽENJE ODLUKE ŽIRIJA

Petar Banićević je ime koje se objavilo pre više od pedeset godina, već u doba dok je studirao. Simbolično je počeo: jedna od prvih  njegovih uloga je upravo u Njegoševom  “Gorskom vijencu”, povodom stote godišnjice smrti velikog pesnika. Glumac je u reprezentativnoj formi i danas, kad majstorski igra u drami “Čovek slučajnosti”  na sceni  "Raša Plaović", kojoj je dato ime čoveka s kojim ga je sudbina povezala i koji je režirao to Njegoševo delo pre 53 godine. Time se zatvara moćan luk i kruniše jedna izuzetna glumačka karijera koja se izdvaja.                                     

Kao svi bitni i veliki, Petar Banićević se najavio glasno, i odmah, kao da nikad nije ni bio početnik koji dugo napipava i traži svoj posebni put. Već u prvoj etapi njegovog glumačkog  života  koji  tako dugo traje u stalnom usponu, on  je dao jasne dokaze o svojoj velikoj studioznosti u pripremanju uloga, a to svojstvo ga je karakterisalo i odlikuje ga svih ovih godina koliko traje na sceni. To je likovima koje je tumačio i branio -  i kad su bili nesumnjivo neprotagonistički - davalo dubinu, višedimenzionalnost, veliku psihološku uverljivost.

Petar Banićević je obrazovan glumac izrazite intelektualnosti, duhovitosti i mere, i sve to silno upotpunjava njegov stvaralački format, a tumačenju likova daje suštastvenost i vertikalnost. Zato on i nema beznačajnih uloga koje ne pripadaju njegovom, to jest najvišem rangu. One su uvek značajne, izrazite, primećene. To su osobine koje prirodno izviru iz duboke posvećenosti i etosa svakog velikog stvaraoca, kojima svakako pripada i dobitnik najprestižnije nagrade za životno delo u glumačkoj umetnosti, "Dobričin prsten ", u čiju slavu smo se danas okupili na ovoj svečanosti  pozorišta .

Jedna od neporecivih konstanti teatra je da nema velikog glumca ako se nije realizovao u važnim i glavnim ulogama drama nacionalnog repertoara. Petar Banićević je i taj uslov ispunio, na uzoran način. Pokazao ja zadivljujuću svestranost svojeg glumačkog majstorstva tumačeći likove u delima najvećih pisaca u istoriji sveta: od Eshila i Sofokla, do Šekspira, Molijera, Bihnera, Dostojevskog, Čehova i klasika naše savremenosti. Za sve te uloge je nalazio posebna, originalna i neizanđala sredstva velike neuvelosti i novatorske svežine.

Ovaj glumac je igrao na svim scenama pozorišta Beograda i na svakoj je ostavio upečatljive tragove svog glumačkog stila i osobenog izraza.     

Petar Banićević je dao znamenite dokaze svoje glumačke raznovrsnosti dajući nezaboravne uloge i u dramama i u komedijama, čak i u predstavama koje pripadaju igračko - pevačkom  žanru. Glumac modernog i svevremenog duha, Petar Banićević je dao snažne i velike uloge i u delima koja su nastala u našem  vremenu i time dokazao svestranost svog lucidnog duha, talenta i osećajnosti. Svakom liku je uvek davao kontrastne karakteristike, čineći ih tako raznobojnijim, reljefnijim - dakle istinitijim, psihološki  i ljudski uverljivijim. Petar Banićević je imao i ima istraživački  duh, studiozan, koji se ne zadovoljava lakim i brzim rešenjima prvoga stepena, vođen svojim nepogrešivim ukusom, rigoroznim duhom i pristupom celini pozorišnih predstava u kojima je, gotovo od samog početka karijere, uvek imao dominantne uloge.

Petar Banićević je dokazao svoj duh koji se prirodno i umno prilagođava svakom modernitetu i duhu vremena, pa je davao sjajne uloge i u nepozorišnim, mlađim medijima kao što su film, radio i televizija. U tome mu je pomogla i prirodna obdarenost u glasu i dikciji velike kultivisanosti i lepoj i impresivnoj spoljnoj pojavi.

Petar Banićević je dvadeset godina bio šef  Klase glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i njegovi nekadašnji studenti  koje je oblikovao i pripremao za scenu su već važne pojave u našoj pozorišnoj umetnosti.   

Petar Banićević je konstantna vrednost ne samo srpskog pozorišta. Dobio je „sve“ nagrade koje dramski umetnik ovde može da dobije. Nagradom za životno delo koja nosi ime „Dobričin prsten“, kruniše se i  opet javno priznaje jedan veliki glumački opus. Žiri kojem sam imao čast da predsedavam odlučio je da ga dodeli prvaku Petru Banićeviću, s najvećom ubeđenošću da ide na više nego zaslužnu i izabranu ruku.                                                         

Žiri: Mihailo Miša Janketić, predsednik, Veljko Radović, Dragana Bošković, Lidija Stevanović, Boris Isaković, Mile Stanković, Đorđe Marjanović i počasni član dr Ivana Simeonović Ćelić, predsednik Upravnog odbora Fonda Madlena Zepter, generalnog pokrovitelja Nagrade.


Beograd, decembra 2004.