ludus

DODELA NAGRADE „DOBRIČIN PRSTEN“
VOJISLAVU BRAJOVIĆU

OBRAZLOŽENJE ODLUKE ŽIRIJA

 Na sednici održanoj 9. decembra 2009. godine, žiri za dodelu Nagrade Dobričin prsten u sastavu prof. dr Predrag Bajčetić, Mira Banjac, Predrag Ejdus, Dušan Kovačević, prof. dr Ljiljana Mrkić Popović, prof. Vladimir Stamenković (predsednik Žirija), mr Ksenija Šukuljević Marković i počasni član dr Ivana Simeonović Ćelić, predstavnik Fonda Philip i Madlena Zepter, generalnog pokrovitelja Nagrade, pošto je svestrano razmotrio sve prispele predloge, odlučio je, većinom glasova, da se to prestižno priznanje za životno delo dodeli ove godine Vojislavu Brajoviću, glumcu Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Kad je tako postupio, žiri je imao u vidu da je Vojislav Brajović, počev od sredine osamdesetih godina prošlog veka, a naročito na njegovom kraju, i početkom novog milenijuma, svojim glumačkim kreacijama presudno doprineo da se u našem centralnom teatru, pa samim tim i kao parametar u srpskom pozorištu u celini, održi visok nivo glume i posle odlaska sa scene prethodne generacije naših velikih glumaca. U tom dugačkom razdoblju, Vojislav Brajović je imao ključnu ulogu u nizu odličnih predstava, od kojih su neke nesumnjivo bile antologijske vrednosti, među koje spadaju Mrešćenje šarana i Bure baruta, Rodoljupci i Pozorišne iluzije, Oluja i Troil i Kresida. Svaka na svoj način, te su predstave unosile u naše pozorište ono najznačajnije: praćenje najvitalnijih evropskih pozorišnih tokova, duh modernizacije, nemir i prevrat u osećajnosti i scenskom izrazu.

S druge strane, iako je pred Vojislavom Brajovićem najverovatnije još mnogo godina plodotvornog rada, i njegov dosadašnji glumački opus je u neku ruku već zaokružen, može se oceniti kao dragocen, zato što nam još više približava tragikomedijski pozorišni obrazac, preovlađujući model u teatru u XX stoleću, težnju da se putem plemenite zabave, koja izaziva u isti mah i smeh i sažaljenje, gledaocima pruže duboka saznanja o čoveku, o društvu, o svetu.

U Beogradu,  26.decembra 2009.