Nagrada „Dobričin prsten“ Bori Todoroviću za 2006.
Dodela 27.12.2006, Pozorište Atelje 212, Beograd
Bora Todorović, Dragan Nikolić, Duško Kovačević i Svetozar Cvetković (Foto: Vukica Mikača)
Nagrada „Dobričin prsten“ Bori Todoroviću za 2006.
Dodela 27.12.2006, Pozorište Atelje 212, Beograd
Bora Todorović sa Stevanom Gardinovačkim (Foto: Vukica Mikača)
Nagrada „Dobričin prsten“ Bori Todoroviću za 2006.
Dodela 27.12.2006, Pozorište Atelje 212, Beograd
Bora Todorović sa Ivanom Simeonović Ćelić (Foto: Vukica Mikača)
Nagrada „Dobričin prsten“ Bori Todoroviću za 2006.
Dodela 27.12.2006, Pozorište Atelje 212, Beograd
Bora Todorović sa Mirom Stupicom (Foto: Vukica Mikača)
DODELA NAGRADE
„DOBRIČIN PRSTEN“
BORIVOJU BORI TODOROVIĆU
OBRAZLOŽENJE ODLUKE ŽIRIJA
Žiri za dodelu ovogodišnje glumačke Nagrade za životno delo Dobričin prsten radio je u sastavu: Nada Blam, Svetlana Bojković, Stevan Gardinovački – predsednik Žirija, Petar Kralj, Nebojša Ljubišić, Milena Marković, Slavenko Saletović i dr Ivana Simeonović-Ćelić kao počasni član, predstavnik Fonda Philip i Madlena Zepter, generalnog sponzora Nagrade i dana 9. novembra 2006. godine, većinom glasova, doneo odluku da ovogodišnji Dobričin prsten pripadne BORIVOJU BORI TODOROVIĆU.
Glumac Bora Todorović spada u grupu onih dramskih umetnika čija jedinstvena ličnost svakoj ulozi obezbeđuje sugestivnost i autentičnost, u njegovoj interpretaciji svi likovi deluju prepoznatljivo, neposredno i živo.
U pozorišnoj biografiji Bore Todorovića teško je naći кlasične role, ali je on sam mnoge od svojih uloga načinio klasikom.
Posle uloga u Beogradskom dramskom pozorištu i Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, na sceni Pozorišta Atelje 212 odigrao je niz likova u dramama najznačajnijih savremenih domaćih i stranih pisaca.
Bio je jedan od retkih prvih i malobrojnih glumaca čiji je talenat nepogrešivo prepoznavao poetiku novog, poetiku modernog.
Mortimer Braster iz Arsenika i starih čipki jedna je od njegovih prvih uloga koje danas prepoznajemo kao "Borinu ulogu". Svi njegovi antijunaci od Levog Halfa (Kafanica, sudnica, ludnica Brane Crnčevića), Todora II (Krmeći kas Ace Popovića), Vitomira (Razvojni put Bore Šnajdera Ace Popovića), Odadžije (Kape dole Ace Popovića), Vojnika (Rado ide Srbin u vojnike Bore Ćosića), Gojka Marića (Ranjeni orao Mir-Jam/Mihiz), Lakija Topalovića (Maratonci trče počasni krug Dušana Kovačevića), Mileta (Čudo u Šarganu Ljubomira Simovića), Radnika (Protuve piju čaj Dragoslava Mihajlovića), Šarova (Pseće srce Bulgakova), pa sve do Glumca Belog (Lari Tompsoni - tragedija jedne mladosti Dušana Kovačevića) i Maksa (Povratak Harolda Pintera), predstavljaju, svaki za sebe, deliće jedne posebne glumačke osobenosti, glumca tako čudesno prirodnog i neposrednog šarma. Jovan Hristić je u kritici predstave Maratonci trče počasni krug, za Boru Todorovića kao Lakija Topalovića napisao da nas je do suza nasmejao, a u kritici Psećeg srca da je »... Todorović bio virtuozan kao pas-čovek i ni jednom nije podlegao iskušenju da svoju komiku pretvori u »limunaciju« l`art pour l`art komike, on je uspeo da glumački oživi stravičnu Bulgakovljevu zamisao da granica između čoveka i životinje nije tako sigurno povučena kao što se to nama u našoj ljudskoj nadmenosti čini i odigrao je svog Poligrafa Poligrafoviča Šarova slivajući ljudsko sa životinjskim i životinjski sa ljudskim tako da nas je sve podilazila laka jeza…”
Upečatljivo oživljavajući neobične karaktere iz komada naših savremenih autora koji su se na sceni Ateljea 212 prvi put predstavljali jugoslovenskoj pozorišnoj publici – jedinstvenim glumačkim sredstvima, Bora Todorović je značajno učestvovao i u stvaranju čuvenog ateljeovskog stila glume koji je obeležio naše pozorište. Iako jedan od naših najznačajnijih komičara, Bora Todorović je glumac koji jednakom snagom otkriva dubine najkompleksnijih dramskih likova.
Značajni deo bogate glumačke karijere Bore Todorovića odnosi se i na druge medije - na film i televiziju - u kojima je pojednako karakterističnim stilom igre stvarao svoje likove. I mi kolege i stručna i šira javnost sećamo se njegovih ostvarenja u filmovima Koraci kroz maglu, Roj, Stići pre svitanja, Mister Montenegro, O pokojniku sve najlepše, Balkan ekspres 1 i 2, Balkanski špijun, Nacionalna klasa, Tajvanska kanasta, Maratonci trče počasni krug, Ko to tamo peva, Dom za vešanje, Podzemlje, Profesionalac ..., kao i u tv - serijama Sivi dom, Diplomci, Ceo život za godinu dana, Ljubav, ah ljubav, Rađanje radnog naroda ...
U biografiji velikog glumca Bore Todorovića zabeleženo da je nagrađivan mnogim nagradama i priznanjima, kao što su:
Sterijina nagrada za ulogu u predstavi Maratonci trče počasni krug
Nagrada Festivala Malih i eksperimenatalnih scena za ulogu u predstavi Veština
Nagrada Ćuran – četiri ove nagrade za uloge u predstavama Maratonci trče počasni krug, Mrešćenje šarana, Pseće srce, Lari Tompson-tragedija jedne mladosti
Zlatni medaljon Ljubiša Jovanović za ulogu u predstavi Lari Tompson-tragedija jedne mladosti
Nagrada Zoranov brk za ulogu u predstavi Povratak
Nagrada za životno delo Pavle Vuisić Udruženja filmskih glumaca Srbije
Nagrada Grand prix za ulogu u filmu Profesionalac u Kanu
Filmska nagrada Naissa (Ćele kula) za najboljeg glumca Filmskog festivala u Nišu, za ulogu u filmu Profesionalac.
O glumi Bore Todorovića vrlo tačno je izneto u predlogu Ateljea 212.
Citiramo: »Bora Todorović je na sceni stvorio karakterističan stil igre – ležeran, opušten, iznutra s tugom osmehnut, šeretski, ali blag, gotovo nežan. On je veliki glumac koji sa publikom može da čini što mu je drago. On je čovek - umetnik dovoljno jak da odraste tek toliko koliko treba da se maštovito dete u njemu ne uspava i ne zaboravi kreativne moći kojima raspolaže.«
Zbog svega toga, Dobričin prsten od danas sija i na Borinoj ruci.
U Beogradu, 09.11.2006.