ludus

STEVAN ŠALAJIĆ (1999)

Stevan Šalajić (23. 6. 1929, Borča – 1. 7. 2002, Novi Sad), prvak Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, na čijoj je sceni, na srpskom i mađarskom jeziku, odigrao preko 170 uloga u svim žanrovima, u delima pisaca svih epoha, od Aristofana (Starac Lizistrata), preko Šekspira (Ford Vesele žene vindzorske), Gogolja (Hljestakov Revizor), Čehova (Firs Višnjik, Vojnicki Ujka Vanja), Ibzena (sudija Brak Heda Gabler), Sterije (Ružičić Pokondirena tikva), O’Nila (Džems Tiron Mesečina za nasrećne), Kostolanjija (Domar Slatka Ana), Maksa Friša, Brehta (Čarls Ferčajld Čovek je čovek), do Marinkovića (Floki Fleš Glorija), Aleksandra Popovića (Ljubinko Ljubinko i Desanka), Simovića (Vasilije Putujuće pozorište Šopalović) i Dušana Kovačevića (Bili Piton Maratonci trče počasni krug). Igrao je i na scenama Narodnog pozorišta u Somboru, Novosadskog pozorišta, Narodnom pozorištu Toša Jovanović u Zrenjaninu i u Narodnom pozorištu u Subotici. Učestvovao je u Dramskom programu Radio Novog Sada, na televiziji (drame Ančika DumasŠvabicaKir JanjaDudDoručak sa đavolomPoslednje leto detinjstva …), snimio je i filmove Pop Ćira i pop SpiraIzbiračicaParlogTrofej …). Dobitnik je Sterijinih nagrada za uloge Tošice (Izbiračica K.Trifković) i Šamike (Familija Sofronija A. Kirića J. Ignjatović), statuete Joakim Vujić za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti, Zlatne medalje Jovan Đorđević Srpskog narodnog pozorišta, Plakete Dobrica Milutinović, Oktobarske nagrade Grada Novog Sada, Ordena rada sa srebrnim vencem i Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima i brojnih drugih nagrada i društvenih priznanja.